Još jedno vozilo koje se pravilo kod nas, u bivšoj nam državi, i to u Rijeci bio je kamion marke/modela Torpedo SRT.
Priča o tom kamionu počinje u vreme kada i priča o izgradnji hidrocentrale na Đerdapu, krajem 60ih godina, pod zajedničkom dirigentskom palicom Tita i Čaušeskua. Cela stvar je bila pitanje koliko ekonomske, toliko i političke prirode. Rumunija, koja je u to vreme bila pod stegama SSSRa i Jugoslaviji dužna i ružna desetine miliona dolara trebalo je da vrati te pare odnekud, kao i da plati deo izgradnje brane, što je bilo gotovo nemoguće, a sa nerazvijenom industrijom, nije baš imala štošta ni da ponudi u razmenu. Rešenje je nađeno u prebacivanju dela proizvodnog pogona fabrike neatraktivnog imena Štegul Rošu (Steagul Roșu), koje bi u prevodu značilo bukvalno isto što i ime našeg automobilskog giganta iz Kragujevca - Crvena Zastava. Model koji je proizvođen je SR 131 Bucegi/Carpati koji je pokretao benzinski motor V8, istočnoevropska kopija Fordovog Y Bloka, snage oko 140 konja, čiju je potrošnju fabrika deklarisala na 14 litara na 100 kilometara, što be verovatno imalo veze sa istinom koliko i Vladimir Putin sa LGBT aktivizmom. Deklarisana maksimalna brzina kamiona bila je 80 kilometara na sat. Koliko je to bilo istina, nisam u poziciji da sudim.
Suđenja apropo, sud javnosti se pokazao kao ubica ovog kamiona, čija proizvodnja se nikad nije zahuktala nakon serije problema sa potrošnjom, lošim kvalitetom, naročito kabine koja je izgledala, iako pomalo amerikanizovano, zastarelo već u startu (što u socijalizmu inače nije bio preveliki problem). U dizajnu iste, utecaja su imali Francuzi, tačnije firma Chausson poznata po autobusima i danas kamperima, ali kvalitet je bio slika i prilika onoga što se i danas opisuje rečju rumunski. Neudoban, tvrd, teško upravljiv, presnažan za lošu konstrukciju, a ne preterano pouzdan, O njemu na internetu ima vrlo malo informacija i ni malo pohvala, a kritike sežu čak i dotle da je sam sagorevao svoje svećice. Laički rečeno, bio je potpun promašaj.
Domaći primerci su umesto SR nosili oznaku SRT, da ne bude zamene i dovođenja u vezu sa Dodge-om, stajalo je to za Šregul Rošu Torpedo. O broju proizvedenih komada nemam informacije. Preživelih ima veoma malo, našao sam dokaze o postojanju 2 komada, od kojih je jedan u veoma lošem stanju. Jedan se pojavljuje u filmu Mlad i zdrav kao ruža, u kratkoj sekvenci. Postoje glasine o pokušajima izvoza za Afriku i Bliski istok, nesvrstane nam ali prijateljske zemlje, no ni za to nemam potvrdu.
Ono što ipak znam je da bi bilo lepo pronaći jedan i restaurirati ga, sačuvati ovo vozilo od zaborava. Verovatno je dobar deo kritika tačan. Verovatno je bio težak šit od kamiona. Sigurno postoji razlog zašto su TAM, FAP, Pionir Praga i Zastava zaživeli i ostali upamćeni, a Torpedo SRT Rijeka - ne. Ali, da bih voleo da vidim, a i provozam jedan, to stoji.